Pčelari, pčele i varoa u XXI stoljeću
Varoa i prateći virusi pojedinačno su velika opasnost za pčele a zajedno su ubitačna kombinacija. Jasno je da najviše aktivnosti u pčelarenju treba usmjeriti na borbu protiv varoe. Sveti gral pčelarstva ne treba isključivo gledati i tražiti u stvaranju novih pčela, otpornih na krpelje. Znatno realnije je razvijati poznate alternativne metode i u praksi provoditi nove kombinirane načine suzbijanja koji omogućavaju redukciju varoe na broj koji ne ometa prirodan razvoj pčelinje zajednice. Program ili plan zaštite zajednica treba gledati fleksibilno, dinamički i ako se neki postupak pokaže nedovoljno učinkovit treba preći na naredni ili kombinaciju tretmana s krajnjim ciljem smanjenja populacije nametnika i dobivanja zdravih zimskih pčela.
Primjer upitne prakse je činjenica da je zadnjih 30 godina tone sintetičkih preparata posuto po našim i europskim pčelama a štete od varoe svake sezone su veće. Pčela je sve manje. Činjenica je da varoa stječe otpornost (rezistenciju) na sintetičke akaricide. Smanjenje efikasnosti za posljedicu ima povećanje doza i broj tretmana što u konačnici znači povećanje rezidua u medu, vosku i propolisu čime im umanjujemo zdravstvenu ispravnost i komercijalnu vrijednost. Navedeni sintetički akaricidi su kratkovidna medvjeđa usluga pčelama i ljudima a zapravo su jaki otrovi te predstavljaju opasnost jednima i drugima.
Korištenje pokretnog saća u košnici je najveća prekretnica u radu s pčelama i upravljanju pčelinjom zajednicom. Primjena graviranih satnih osnova s radiličkim saćem je drugi veliki korak u gospodarenju i kontroli pčelinjeg gnijezda a ujedno je početak modernog pčelarenja. Uvođenje trutovske satne osnove u redovnu praksu je naredni veliki korak koji može riješiti problem kontrole (dijagnosticiranja) i suzbijanja varoe kao dominantnih problema pčelarstva.